Sezonska depresija može biti indikator drugih, dubljih psiholoških problema ili psihičkih poremećaja poput endogene (nasljedne) depresije, anksioznosti i psihoze.
Za terapeut.me piše Anđela Abramović Nešić, specijalistkinja medicinske psihologije, MA Kliničke psihologije i sistemski porodični psihoterapeut: o simptomima, prepoznavanju sezonske depresije i liječenju iste.
Sezonska depresija ili „sezonski afektivni poremećaj” oblik je depresije povezan sa promjenama godišnjih doba koji se obično pojavljuje i nastaje uvijek u istom periodu svake godine, najčešće u periodu od septembra do početka proljeća ili ljeta. Procjenjuje se da preko 40 posto odrasle populacije ispoljava jedan ili više simptoma depresivnog tipa, kao na primjer smanjenje nivoa energije, tokom zimskih mjeseci.
Spoljašnji činioci su prvi „okidač” za pojavu sezonske depresije, koja se na fiziološkom planu objašnjava i hormonskim disbalansom. Međutim, sezonska depresija može biti indikator drugih, dubljih psiholoških problema ili psihičkih poremećaja poput endogene (nasljedne) depresije, anksioznosti i psihoze.
Manjak sunčeve svjetlosti dovodi do pada energije i usporenosti
Ovaj poremećaj raspoloženja, osim što se javlja pri završetku ljeta a sa prvim danima jeseni, karakteriše osjećaj iscrpljenosti sa primjetnim razlikama u načinu na koji osoba „funkcioniše”, u količini životne volje i zainteresovanosti, u kvalitetu sna i promjenama apetita. Jedna od pretpostavki je da manjak sunčeve svjetlosti destimuliše moždani hipotalamus koji je inače odgovoran za ravnotežu afekta, što rezultira većim lučenjem hormona melatonina a smanjenom proizvodnjom serotonina i dopamina. Melatonin izaziva letargičnost, pad energije i usporenost, dok su serotonin i dopamin pokretački hormoni koji aktiviraju organizam do stabilnog nivoa energičnosti, zainteresovanosti i sposobnosti za adaptaciju.
Ova grupa ljudi je podložnija sezonskoj depresiji
Prvenstveno, podložniji su ljudi koji imaju genetsku predispoziciju za poremećaje raspoloženja, tačnije, neko od bliskih srodnika je liječen ili je imao simptome depresije ili su i sami iskusili navedeno stanje.
Takođe je primećeno da se češće javlja kod ljudi s malo bliskih međuljudskih odnosa ili kod rastavljenih i razvedenih, sa manjkom socijalne podrške. Zašto je to tako? Nepisano je pravilo da se sa hladnijim vremenom ljudi slabije kreću, druže, okupljaju, te ljudi koji nemaju partnere ili su usamljeni budu još usamljeniji u ovom periodu.
Žene su u većoj opasnosti:
U 4–10 posto slučajeva češća je kod žena i mlađih osoba, mada se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi.
Simptomi sezonske depresije
Javlja se sniženo raspoloženje, gubitak interesa i zadovoljstva u svakodnevnim aktivnostima (anhedonija), osjećaj smanjenja energije, odnosno pojačano zamaranje, psihomotorno usporenje, smetnje spavanja, osjećaj krivice, kao i smanjeno samopoštovanje, osjećaj nemoći, boli i težine u ekstremitetima. Nivo aktivnosti se smanjuje i postoji sve veća potreba da vrijeme provodimo u krevetu.
Kako sebi pomoći?
• Boravak u prirodi što više, šetnje u šumi, parku. Svjež vazduh i prirodna svjetlost uvijek imaju pozitivan uticaj na organizam.
• Fizička aktivnost koja ne mora nužno da bude odlazak u teretanu i neki sport (npr. sređivanje stana, brza šetnja i slično).
• Razgovor sa prijateljima na omiljenom mjestu – izađite iz kuće.
• Rad na promjeni negativnog pogleda na sebe, druge i svijet.
• Razgovor sa stručnom osobom. Ako ništa što ste do sada probali ne daje rezultate, razmislite o tome da porazgovarate sa stručnom osobom koja će vam pomoći da lakše dočekate lijepo vrijeme.
Liječenje je u svakom slučaju multidisciplinarno, te se terapija može sastojati od farmakološkog liječenja, psihoterapije, terapije svjetlom, ali jednako je važno da pacijent bude iskren sam sa sobom, te da radi na rješavanju problema i nerazriješenih situacija koji dovode do pojave depresivnih simptoma. Dakle, jako je važno da ljudi osvijeste i priznaju svoja osjećanja.